Ne postoji ništa bolje (ili lošije, zavisi koga pitaš) nego kada muzika nosi u sebi duh vremena u kojem je nastala. Ispred sebe imam jedno takvo delo. U pitanju je sedmi po redu album domaćih deathrash metal legendi koje i dalje voze priču pun gas kao prvog dana. Kako je ovo izdanje koje je izašlo posle, do sad, najduže pauze u studijskom radu benda, najavni singlovi su me kupili momentalno, pa sam jedva čekao da čujem o čemu se zapravo radi.
Album otvara Man-God, uvodno masakriranje tipično za ovaj sad već legendaran domaći bend. Ona gotovo nikako ne odstupa od njihovih tipičnih openera, osim što je malo melodičnija, ali i dalje se ne razlikuje od stila koji je ovaj bend zacrtao još na svom prvom albumu pre dvadesetak godina. Tipična Infest klanica, i ko voli, zna o čemu se radi. Nastavlja se britko, i za njom ide Songs Of Violence, koja je zapravo bila singl koji je najavio album. Brzina je ukombinovana sa raznim breakovima, što je naizgled nespojivo, ali u ovom slučaju radi odlično. Zapravo, cela pesma je jedan veliki breakdown koji nas priprema za naslovnu pesmu koja je sama po sebi totalni masakr. Još jednom je tu ekstremna brzina svojstvena ovom bendu, ali tu su i mnoge promene tempa i ritmova koje se samo smenjuju i drže tenziju do samog kraja. Slede Seeds Of Corruption i Are You With Me koje su nešto sporije. Očigledno je sa namerom intenzitet oboren da bi centralni deo albuma eksplodirao u facu.
Screaming Your Name je najbrža i najnadrkanija pesma na albumu. Uglavnom se cela kreće u jednom tempu i ne ostavlja prostora za dah, i manje više u istom intenzitetu vozi do samog kraja. Pored klasičnih thrash rifova, primetan je uticaj i At The Gatesa i sličnih gotenburških melodeath bendova, što Infestu donosi svežinu. Nakon nje sledi Bolje da umrem. Po mom mišljenju, najbitnija pesma koju je bend ikada napisao. Muzički ne odskače od već utabanog stila, ali je tekst nešto potpuno novo za bend. U pitanju je (verovatno) autobiografski tekst na srpskom jeziku koji govori o životu i smrti pojedinca okruženog mediokritetima i ljudskim škartom. Posmrtni vapaj koji govori da je bolje umreti uništavajući sebe samog alkoholom od muke nego kao svaki nedostojni bednik i kmet. Jeste da na kraju heroji i kurve na isto groblje idu, ali je bitno šta se dešava do tog momenta. Spadam u ljude koji prate bend jako dugo (nekih 15 godina), i otkrio sam ih kad sam bio klinac koji je tek upisao srednju školu. Imajući u vidu tu činjenicu, bitno mi je da izvođači koje volim imaju nešto sa čime mogu da se povežem kroz sve faze života. Verujem da bi u tekstu ove pesme mogao da se pronađe dobar deo ljudi u ovoj zemlji.
Ekstremni metal jako često upada u zamku klišea radeći stvari po knjizi. Imidž i tekstovi se uvek vrte oko klišeiziranih stvari poput horor scena, smrti, antireligijskih stavova, i u jednom momentu postane previše toga. Koliko god da je muzika dobra i zadovoljavajuća, čoveku zafali neki segment u celoj priči. Infest je sa ovim albumom počeo da razbija žanrovski kliše, i Bolje da umrem je odličan primer kako bi to trebalo uraditi. Još jedan novi momenat koji to potvrđuje je Requiem For The Balkans, pesma u formi outra sa naracijom koja zatvara album. Jedan odličan i pomalo poetski pregled balkanskog mentaliteta i (ne)kulture koji su postali fatalni po našu egzistenciju. Što se mene tiče, prava pesma u pravo vreme, u sred aktuelnih događaja. Bilo bi dobro i čuti ovu pesmu uživo, eventualno u nekom prilagođenom aranžmanu. Previše je ovo jaka izjava da bi ostala gurnuta u stranu.
Kao i prošli album, i ovaj je sniman i produciran u dva studija. U pitanju su Citadela Sound Production i Vortex Studio. Pored toga što je usnimio bubanj i deo vokala, Luka Matković iz Citadele je na ovom albumu odsvirao i sve solo gitare na najvišem mogućem nivou, a i mastering je ponovo radio čuveni Dan Swano, kojeg znamo po radu na izdanjima bendova Marduk, Asphyx, Bloodbath, Dissection, Dark Funeral, kao i po bendu Edge Of Sanity, koji je od glave do pete bio njegova kreacija. Kad na izdanju rade provereni ljudi, to ne može nikako biti loše. Nadam se da će u budućnosti biti više šansi da ovdašnji bendovi sarađuju sa svetskim imenima, jer ovde svakako ima kvaliteta koji zaslužuje da bude provučen kroz ruke legendi.
Нема коментара:
Постави коментар